Balada iz predgrađa

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka

A jedne večeri nekoga nema
A mor’o bi proć
I lampa gori
I gori u magli
I već je noć

I nema ga sutra, ni prekosutra ne
I vele da bolestan leži
I nema ga mjesec, i nema ga dva
I zima je već
I sniježi

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše
A njega nema, i nema, i nema
I nema ga više

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu