Balada o parkingu
Dobro znam koliko gubim
Ali morao sam da biram
Pitanje je da te ljubim
Il da nekako parkiram
Jasno, draga, ti si prava
Druge odu, druge lažu
Pored mene takva spava
Dao sam te za garažu
Zaboravljam prijatelje
Ostat će mi malo, ništa
Polako nas vrijeme melje
Svi smo bez parkirališta
Spleo sam se sa ološem
Žurim tamo, danju, noću
Kao ludim krilom nošen
Jer parkiram kako hoću
Ja ne trebam ljude manje
Samo to me od njih tjera
Zabranjeno parkiranje
I ulica jednog smjera
Za kavanom svojom žalim
Navikama starim zbogom
Ostao bih s vama, ali
Mene vuće prednji pogon
Makneš li se sa svog mjesta
Zauvijek će drugi stat
Tebe opet čeka cesta
Na parkingu kuca sat
Letim sam nad planom grada
Vozilo još dobro služi
Ali mjestu se ne nadam
Zagrebom k’o uklet kružim
Makneš li se sa svog mjesta
Zauvijek će drugi stat
Tebe opet čeka cesta
Na parkingu kuca sat
Letim sam nad planom grada
Vozilo još dobro služi
Ali mjestu se ne nadam
Zagrebom k’o uklet kružim