Lutka
Zamišljam te nagu
Sa tijelom dječaka u kome je žena
Usnula i spava
Ne budim te više, puno ožiljaka
Moje srce kao zemlja podrhtava…
Zamišljam te nagu
Anđele bez krila, ostala su negdje
Poslije zagrljaja
Na olovnom nebu sjena duge spaja
Ono što već jesi s onim što si bila
S onim što si bila
Zamišljam te nagu
Jedino u svoju nježnost odjevenu
I kraj tebe ležim
Pokrivam te srcem, u krvi i znoju
Raste moja čežnja, ljeto je i sniježi…
Zamišljam te nagu
Janje moje malo, hostija i čaša
Puna tople kiše
A polje je plavo i vrijeme je stalo
Na nekom zvoniku i nema ga više
I nema ga više
Zamišljam te nagu
Više se ne stidiš ruže u svom vrtu
Ako je procvala…
Jesi li još ondje i da li još vidiš
Zvijezdu iznad mene ili je već pala ?
Ljeto koje pamtim
Srušila je zima sjekirom od leda
A samo to imam...