Sve u svoje vrijeme
Negdje na prvoj godini fakulteta
Sjela je sama u namjeri da je nitko ne smeta
U kantini je bučilo, kad joj je bilo dosta svega
Izašla je van i zapela o njega
On je stajao na hodniku čitajući s nogu
Tada aktualnu iluziju o bogu
Ispaćeno mršav, za njen ukus premalo plav
Al’ zbog njega bi možda i mijenjala stav
Da mu se barem obratila tada
Kako bi život izgledao sada
Da nije bilo te dileme bilo bi drukčije
Al’ stvari se dese sve u svoje vrijeme
U kinu taman prije snimanja albuma
Gledao je vječni sjaj nepobjedivog uma
Ušla je u drugi red od njega desno
Mislio je završit će ovo dobrom pjesmom
Kad je raspustila kosu zamirisala je dvorana
Na dinje, na ljeto, sunce je sjalo iz ekrana
Bila je djevica majka, toplina bakine kuće
Zbog nje je presanjao film, totalno navučen
Da joj se barem obratio tada
Kako bi život izgledao sada
Da nije bilo te dileme bilo bi drukčije
Al’ stvari se dese sve u svoje vrijeme
Neki se srećom spoje iz prve, neki odustanu
Iz golemog straha pristanu na mrve